Bernar-Anri Levi o djelu Angeline Jolie: Film agresore naziva pravim imenom - fašisti

Levi: Film naziva pravim imenom

Svjetski poznati filozof, pisac i veliki prijatelj BiH Bernar-Anri Levi (Bernard Henry-Levy) objavio je jučer u listu "Huffington Post" autorski tekst u kojem odaje priznanje holivudskoj divi Anđelini Đoli (Angelina Jolie) za film "U zemlji krvi i meda".

Na početku Levi konstatira da je Đoli, najpopularnija filmska ličnost u cijelom svijetu, napravila film koji odzvanja.

Noćne more

- Anđelina Đoli bila je adolescentica u vrijeme događaja o kojima je pravila film. Znala je za njih kroz nejasne rekla-kazala priče. U vrijeme kada se nekolicina starijih (Peter Šnajder i Hans Kristof Buh u Njemačkoj, Salman Ruždi u Engleskoj, Kristofer Hičens i Suzan Zontag u SAD i autor ovog teksta uz neke druge u Francuskoj) pribojavala da je Sarajevo zazvonilo Evropi koja je 21. stoljeću ponudila novi Španski građanski rat s nimalo manjim noćnim morama. Tada je Anđelina Đoli još sanjala o ulogama u filmovima "Glass Shadow" i "Hackers".

Ali, ona je preuzela ulogu, pokupila baklju, nastavila u smislu borbe, a ne sadržaja, da proživi ono što smo mi preživjeli, te ostvarila čudo pretvarajući naše sjećanje u historiju. A to je uvijek neodoljivo kada se dogodi - napisao je, između ostalog, Levi.

On dalje u tekstu navodi da je rezultat u konačnici politički čin, onakav kakav film rijetko rađa.

- Politički odlučan film? Djelimično? Film koji se ne ustručava boriti i kada je to potrebno, preuzeti rizik da ga kreteni optuže za maniheizam. Da, naravno. Film koji naziva pravim imenom. Film koji pripadnike srpske milicije iz te ere naziva "fašistima" i film koji se brine da razlikuje žrtve od krvnika u konfuziji tih tmurnih dana. I film koji u konačnici, da posudim Godarov izraz, nije samo film, nego samo film koji pruža pravdu mrtvima i odaje počast preživjelima - također je napisao jedan od najvećih filozofa današnjice o dostignuću Đoli.

Podizanje glava

U jednom dijelu teksta čini se da Levi o filmu "U zemlji krvi i meda" govori kao o historijskom dokumentu.

Spominje silovane žene koje su šutjele proteklih dvadeset godina, djecu koja su se rodila poslije tih silovanja, a koja su rođena s "genetskim teretom sramote" i sada su odrasla.

Levi dalje kaže:

- Razmislite o bosanskom društvu koje je opazilo svoje najbolnije tajne. Odjednom se pojavljuje velika glumica, a i velika dama, koja je iskoristila svoj prestiž da bi im, prvi put, bilo dozvoljeno da podignu svoje pognute glave.