Otkrivamo adrese pripadnika Izviđačkog voda VRS koji su ubijali Bošnjake Ljutočke doline (FOTO)

Dok se "bihaćki džep" četiri godine žilavo branio od napada Vojske RS, Martićevih jedinica iz SAO Krajina te abdićevaca, domaći Srbi u Ljutočkoj dolini su počinili strašne zločine nad zarobljenim civilima Kulen-Vakufa, Orašca, Ćukova, Klisa, Ripča i drugih bošnjačkih naselja. Ubijeno je više od 300 Bošnjaka Ljutočke doline!

Iako je prošle godine Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) načinilo značajan napredak u procesuiranju ubica iz Ljutočke doline (petorica Srba dobila su ukupno 56,5 godina zatvora za 25 ubijenih civila), veliki broj počinilaca i danas živi slobodno.

Informacija Saveza

Istraživački tim Saveza demobilisanih boraca USK godinama je prikupljao podatke o mučiteljima i ubicama bošnjačkih civila koji su nakon rata ekshumirani iz masovnih  grobnica Tihotina, Bezdana i Hrgar kod Bihaća. U Ripču i Račiću, nadomak Bihaća, bili su zloglasni logori iz kojih je većina civila završila u masovnim grobnicama.

Zahvaljujući preživjelima iz logora Ripač, ubicama pokajnicima Jovici i Zoranu Tadiću,  Miloradu i Zoranu Bergi, Željku Babiću i drugim Srbima kojima je proradila savjest i koji su osuđeni na 56,5 godina zatvora, uporni ljudi iz Saveza demobilisanih boraca USK sačinili su informaciju o najodgovornijim mučiteljima i ubicama koji bježe od ruke pravde, a "Dnevni avaz" ekskluzivno objavljuje njhove lične podatke i sadašnje adrese stanovanja do kojih smo uspjeli doći.

Radi se o pripadnicima Izviđačkog voda 15. lake bihaćke brigade Vojske RS.

Najozloglašeniji je Saša Ćurguz, koji danas živi u Beogradu, u ulici Ilije Đurišića 49, te na još jednoj adresi u Sremskoj Mitrovici. Dragan Dopuđa zvani Pirgo nastanjen je u Nemanjinoj ulici 72/19 u Čačku, dok Nenad Marjanović zvani Nešo Bokser živi mirnim životom u austrijskom gradu Inzbruku, na adresi Hotting Schneeburg 16.

Nenad Popović zvani Pop za mjesto skrivanja od zakona izabrao je Beograd, gdje stanuje u ulici 11. oktobra broj 7, dok se Mile Kalinić krije u Sremskoj Mitrovici, na adresi Tarasa Ševčenka 1. Nekadašnji pripadnik 15. lake bihaćke brigade VRS Đuro Grbić nastanio se u Beogradu, u Bulevaru Zorana Đinđića 12-E, a njegovi ratni saborci Željko Grujić zvani Piksi u Bulevaru Mihajla Pupina 24 i Milorad Matijević u naselju Lukovo bb, također Beograd.

U Prijedoru su se od ruke pravde sklonili Predrag Spasojević zvani Sis i Željko Stanarević, pripadnik srpske vojne policije, dok je Mirko Matijević za mjesto boravka i skrivanja izabrao Kikindu, gdje živi na adresi Suvečanska 52.

Prema istraživanjima Saveza demobilisanih boraca USK, ovi pripadnici Izviđačkog voda 15. lake bihaćke brigade vršili su napade na bošnjačka naselja, odvodili, mučili civile i ubijali ih.

Boro Malešić iz Praščijaka kod Ripča svjedočio je da je svojim plavim kombijem TAM vozio zarobljene civile do lokacije "Slovenski majdan" kod jame Tihotina, a likvidirali su ih Saša Ćurguz, Nenad Marjanović, Željko Grujić i Mile Kalinić, uz prisustvo  Željka Stanarevića, koji nije pucao. Ćurguz je civile ubijao iz pištolja "magnum" kalibra 3,57 milimetara.

Pričao supruzi

Iz logora Račić pretučene bošnjačke civile prevozili su do jame Bezdana otac Saše Ćurguza Zdravko (nakon rata izvršio samoubistvo u Prijedoru) i Pero Vukmirica (vozio kombi TAM), a tu ih je dokrajčila ista grupa. Saša Ćurguz bivšoj supruzi Biljani Pepić ispričao je da je nad Bezdanom lično ubio 25 ljudi, a da su ostale poubijali njegovi ljudi.

Za ubistva deset pripadnika Teritorijalne odbrane BiH, zarobljenih oktobra 1992. godine, u Golubiću, sumnjiče se Saša Ćurguz, Predrag Spasojević, Đuro Grbić i drugi, kao i za smaknuće oko 30 zarobljenika na Bisovačkom mostu u blizini Štrbačkog buka.

U informaciji Saveza demobilisanih boraca USK spominju se i imena Milana Počuče iz Lohova, jednog od šefova i mučitelja u logoru Račić, Bore i Milenka Divjaka, Steve Žigića, Mirka Kneževića, Ratka Mihajlovića, Branka Vignjevića, Steve Mandića, Milorada Pilipovića, Nenada Bubala, Dušana Kneževića.

Oni su, također, organizatori, naredbodavci i saizvršioci zločina u Ljutočkoj dolini, koji su i dalje nedosupni organima gonjenja u BiH.

Saša Ćurguz je klao

Postoje svjedoci (Srbi iz Krnjeuše, općina Bosanski Petrovac) mučkog ubistva borca Armije RBiH Saliha Badnjevića. Njega je Saša Ćurguza, prema navodima iz informacije Saveza demobilisanih boraca, u novembru 1992. nakon zarobljavanja i mučenja - zaklao. Izvor iz Drugog krajiškog korpusa Vojske RS potvrdio je da je Ćurguz na Gorjevcu  nadomak Bihaća ubio i zarobljenog pripadnika Armije RBiH Samira Burzića.