U zemlji jada i čemera

Treba li Angelina snimiti novi film, pa da nas gane i sudbina radničke sirotinje

Promrzli, gladni i beznadežni, kakvi su došli u Sarajevo, takvi su se radnici "Konjuha" i vratili u Živinice. Tokom njihovog očajničkog marša niko im se usput nije pridružio niti ih je u glavnom gradu iko dočekao.

A da jedni druge razumijemo, grudva koja je krenula iz Živinica, do Sarajeva bi narasla do neba. U istom jadu i čemeru, naime, žive radnici desetina nekad uspješnih, ali privatizacijom uništenih preduzeća.

Ubogoj živiničkoj koloni odmah su se mogle pridružiti komšije iz Banovića, nekad uposlene u "Autosaobraćaju". U Kladnju su trebali da uskoče namještenici upropaštene "Bosanke", nakon njih i Olovljaci iz nekad moćne "Stupčanice". U Vogošći su se mogli priključiti prevareni radnici "Poleta", a u Sarajevu još hiljade ljudi istovjetne sudbine.

Ništa od toga nije se dogodilo; nevoljnim gostima Sarajlije nisu čak ni čaj ponudile.

Vrijeme je, izgleda, u kojem teško šta može da nas gane, pogotovo da nas solidariše u opravdanim, pa i očajničkim vapajima. Razbijena na grupice kakva je živinička, masa prevarene radničke sirotinje danas je lak plijen bezdušnim i nesposobnim vlastima. Ozbiljna i, što da ne, opasna, ona će postati tek kad svoja prava potraži zajednički: od istih ljudi i zbog istih razloga.

Kako stoje stvari, umjesto korumpiranih sindikata, koji bi na tome trebali da rade, u taj boj prije će ih povesti Anđelina Đoli (Angelina Jolie) sa svojim novim filmom, ovaj put o zemlji jada i čemera.