Karadžić zatražio od Tribunala da mu se ne sudi za granatiranje i snajpersko djelovanje po Sarajevu

Na suđenju ratnom zločincu Radovanu Karadžiću u Hagu, svjedok Optužbe Jean-Rene Ruez opisao je kako su istražitelji Haškog tužilaštva, među kojima je bio i on, pronalazili poprišta masovnih strijeljanja Bošnjaka iz Srebrenice koja je u julu 1995. počinila Vojska Republike Srpske (VRS), saopštila je Balkanska istraživačka mreže BiH (BIRN).

Ruez, koji je istrage o tim zločinima vodio od 1995. do 2001.godine , izjavio je da su istražne radnje bile zasnovane na izjavama preživjelih bošnjačkih muškaraca koje je on u Tuzli saslušavao već od 20. jula 1995. godine.

Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant VRS-a, optužen je za genocid nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka koje su snage pod njegovom kontrolom strijeljale u danima nakon što su 11. jula 1995. godine zauzele Srebrenicu, enklavu pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN).

Tužilaštvo u Hagu na teret optuženom stavlja i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Opisujući početak istrage o masakru u skladištu u selu Kravica, u kojem je, po optužnici, ubijeno oko 1.000 Bošnjaka, Ruez je ispričao da je prve informacije o tome dobio 1995. godine od preživjelog očevica, a da se sljedeće godine pojavio još jedan preživjeli svjedok.

“Za prvi odlazak do skladišta, haški istražitelji iskoristili su posjetu visokog američkog zvaničnika Johna Shattucka u proljeće 1996. godine, koji je obišao lokacije za koje se sumnjalo da su na njima počinjeni ratni zločini”, kazao je Ruez, istaknuvši da je ušao u Kravicu i uzeo uzorak krvi sa zida, za koju se kasnije pokazalo da je ljudska.

U junu te godine, haški istražitelji su u skladištu pronašli i dokaze za izjave preživjelih da su na Bošnjake zatvorene u skladište srpski vojnici i policajci ne samo pucali iz automatskog oružja nego i bacali ručne bombe. Jedna, neeksplodirana, pronađena je u travi kod skladišta,kao i dijelovi eksplodiranih.

Zidovi skladišta, kako je rekao svjedok, bili su izbušeni mecima, uz vidljive ostatke krvi. U obližnjem đubrištu, po riječima svjedoka, istražitelji su pronašli dijelove ljudskih kostiju, zubnu protezu i čahure.

Ruez je kazao i da je utvrđeno da su, po okončanju zločina, ulazna vrata u skladište razvaljena, kako bi mogla da uđe građevinska mašina radi uklanjanja tijela.

Nalaze istrage Ruez je sudijama predočavao služeći se detaljnim fotografijama i satelitskim snimcima mjesta zločina iz vremena neposredno nakon njihovog počinjenja. Prikazujući fotografije desetina tijela ubijenih ispred skladišta u Kravici, iz filma koji je 13. jula 1995.godine načinio srpski novinar Zoran Petrović Piroćanac, svjedok je protumačio da su ti bošnjački zarobljenici vjerovatno pokušali da pobjegnu, ali su ustrijeljeni.

Za razliku od masovnog ubistva u Kravici, egzekucije na drugim lokacijama, počinjene 14., 15. i 16. jula 1995., imale su karakteristike “dobro organizovanog istrebljenja”, ocijenio je Ruez, preciziravši da je hiljade zarobljenih Bošnjaka 13. jula bilo prebačeno u Bratunac, gdje su proveli noć u autobusima ili zatvoreni na više lokacija.

“Od ponoći, bili su prebacivani na više mjesta, koja su odabrali bezbjednosni oficiri VRS-a, gdje su strijeljani”, rekao je svjedok.

Pozivajući se na iskaze preživjelih, Ruez je naznačio da je prvi konvoj iz Bratunca zarobljene prebacio do škole u selu Orahovac, gdje su bili zatvoreni u salu za fiskulturu, a zatim u malim grupama bili odvođeni na stratišta, pošto bi im srpski vojnici povezali oči i dali malo vode.

Na dvije lokacije u blizini škole, po optužnici protiv Karadžića, strijeljano je oko 1.000 Bošnjaka.

Ruez je posvjedočio da su istražitelji u ljeto 1996. godine u blizini škole pronašli poveze, čahure i neupotrijebljenu municiju, kao i prazne kutije od metaka.

Pronalaženje dva mjesta gdje su pogubljenja počinjena, kazao je svjedok, bilo je izuzetno teško budući da ni preživjeli nisu mogli istražitelje da odvedu do njih. Mjesta zločina - poznata kao Lažete 1 i Lažete 2 - pronađena su pomoću satelitskih snimaka Vlade SAD-a, koji su prikazali prekopanu zemlju.

“Nikada ne bismo pronašli grobnice bez satelitskih snimaka, budući da je jedan svjedok čak prošao pored lokacije i nije je prepoznao”, rekao je Ruez.

Ruez će nastaviti svjedočiti u ponedjeljak, 30. januara 2012. godine.(kraj)

Odbijeni zahtjevi za izbacivanje incidenata

Vijeće Haškog tribunala odbilo je zahtjev Karadžića da se iz njegove optužnice izbace incidenti koje je Haško tužilaštvo odlučilo odstraniti iz optužnice protiv Ratka Mladića, a koji se odnose na kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja u Sarajevu.

On je zatražio je da Tribunal u Haagu odstrani iz njegove optužnice četiri incidenta granatiranja i šest incidenata snajperskog djelovanje na civile u glavnom gradu BiH između 1992. i 1995. godine, ali je Vijeće Haškog tribunala odbilo ovaj zahtjev.

Sudije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) u Haagu ocijenile su da Karadžić u svom zahtjevu nije pojasnio zbog čega bi smanjenje optužnice protiv Ratka Mladića automatski zahtjevalo izmjene u njegovoj optužnici.