Sjećanje reditelja Pjera Žalice: Supruga Jasna i ja pronašli smo se u potpunom mraku

Pjer i Jasna u šetnji: Jasna je jedna od ljubavnih priča (Foto: Ja-Sa)

Pjer Žalica kaže da su mu, što je stariji, sjećanja na djetinjstvo, roditelje i školu svježija. Ne bi baš rekao "kao da je bilo jučer" nego kao da se sve to upravo danas dešava.
 
- Nisam opsjednut, ali kada me nešto podsjeti ili kada mi, naprosto, padne na pamet, momentalno se preselim u djetinjstvo. U posljednje vrijeme intenzivno se družim s drugarima iz škole Salčom, Izom i Fekijem. I 90 posto vremena prođe nam u prisjećanju na djetinjstvo i mladost. To je, valjda, normalno - ističe jedan od naših najboljih reditelja na početku razgovora.
 
Ratna romansa

Kada govori o važnim trenucima u svom životu i onima kojih se najprije sjeti, Žalica kaža da se sve vrti u istom krugu motiva - roditelji, porodica, djevojka, dijete, rat...

- To zavisi od trenutka, konteksta u kom se prisjećam važnih trenutaka. Čak i na nivou prve, podsvjesne reakcije, psihoterapije, to su različite stvari - dodaje Žalica. 

Rođen je 1964. godine u Sarajevu i za sebe, kao tinejdžera, kaže da je bio miran i da nije pravio probleme. U potpunosti je bio posvećen muzici. Muzika je tada za Žalicu bila najvažnija stvar na svijetu. A je li imao kakvih velikih želja...

- Sve se događalo kroz muziku i sviranje, prijateljstva, ljubavi, pa i nesporazumi. A želje, ne znam. Nikada nekako nisam definirao želje, konkretizirao ih. Često me je nosilo. Nisam se lako prepuštao, ali ako sam nešto zbilja volio ili osjetio strašan izazov, prepuštao sam se. Nije me zanimala cijena. Tako je i danas. Od konkretnih želja, kao klinac sam želio da postanem dimnjačar. Nisam ostvario tu želju - kaže bh. reditelj.   

Žalica je u braku s glumicom Jasnom Žalicom, koja je, baš kao i Pjer, završila Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu i na kojoj danas oboje rade kao vanredni profesori. Žalica predaje režiju, a Jasna pokret. Evo i njihove ljubavne priče.

- Jasna je, da se ne lažemo, jedna od ljubavnih priča. Svakako vrlo posebna, ali nikada ne bih rekao da je bila jedina, jer bih grubo slagao. S kim god sam podijelio barem i jedan važan ili lijep trenutak, ta osoba ima svoje mjesto u mom životu. To ne škodi vezi u kojoj se nalazite, naprotiv, osobu koju volim, želim što bolje i dublje upoznati. Skrivanje važnih stvari iz života ne vodi boljem upoznavanju. A Jasnina i moja priča je ratna romansa. Nekako smo se pronašli u potpunom mraku. I još smo zajedno - kaže reditelj.   

Na naše pitanje je li ga život mazio, spremno odgovara da život ne umije da mazi i da je to zabluda.

- Čak i kada imate sve, možete biti nesretni. Uvijek su stvari u vašim rukama. Ko god se rodio u Sarajevu i u njemu živio devedesetih, život ga nije mazio. S druge strane, život je toliko zanimljiv, toliko uzbudljiv da, koliko god da vas gazi, ipak je dobar, jer je neponovljiv. Vrijedi svake muke. Barem ja tako mislim - kaže Žalica. 

On je bio član grupe "Hari Mata Hari", koju je napustio, jer je njegov muzički san bio rokenrol, ne pop.

- Sjećanja na rad i život s Harijem i rajom su super. Bilo nam je dobro, bili smo mladi, putovali smo, zezali se. I danas smo drugovi. Ali, ipak mislim da je svima bolje što sam otišao. Istina je da mi je muzika koju smo radili, bila malo previše popi, šlagerska. Ne mislim loša, naprotiv, nego drugačija od onoga što je mene u rok muzici privlačilo. No, nisam ja napustio Harija da bih prešao u drugi bend. To se nije ni desilo. Ja sam prestao svirati, ali nisam ostavio muziku. Ostavio sam estradu, koja mi se potpuno zgadila, i posvetio sam se... pa ničemu, najpoštenije je reći, jedno dvije godine. Onda sam upisao režiju - prisjetio se Žalica. 

Njegov prvi susret s režijom vezan je za njegove roditelje, jer su njihovi brojni prijatelji bili iz filmskog i televizijskog svijeta.

- Stalno je neko bio kod nas ili smo mi išli nekome, družilo se... Tako da sam poprilično rano upoznao i neke reditelje, shvatio, ustvari mislio da shvatam, šta to oni rade. I to mi je bilo vrlo zanimljivo, mada mi nije padalo na pamet da ću se tim baviti. U to vrijeme još sam htio biti dimnjačar. Ipak, osoba koja me je posebno fascinirala i vrlo vjerovatno inicijalno inficirala režijom, bio je Hajrudin Krvavac Šiba. Divan čovjek i veliki reditelj - govori Žalica. 

Iskreni prijatelji

Pomalo olako kaže da ništa što je uradio u karijeri, ne smatra toliko značajnim te i ne čudi njegov odgovor da nema životni moto.

- Ako treba nešto da citiram, nešto što bi grubo predstavilo kako se trudim da živim, u šta vjerujem, onda ću, uz izvinjenje za eventualnu pretencioznost, citirati Kanta: "Zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni" - ističe Žalica.  

Ono čime se sigurno može pohvaliti u životu jesu dobri i iskreni prijatelji, koji su, kaže, spremni zbog njega riskirati, a i on zbog njih.

Želio sam još djece

S Jasnom Pjer ima sina Ismara, a o odnosu s njim kaže:

- Ja mislim da je dobar. I drugarski i roditeljski. Ozbiljan je, ali zabavan. Mislim da je dobar, volio bih čuti šta on na to kaže.

Priznaje da je priželjkivao još djece, ali...

- Strašno sam to želio i zavidio sam, a i danas zavidim, onima koji imaju više djece. Jer je to najbolje što može biti. Danas, u ovim godinama, više nisam siguran da sam dovoljno sposoban za roditelja. Opet, ne bih se lako ni predao - kaže Žalica.  

Naopako vrijeme

Žalica je studirao komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a diplomirao je na Odsjeku za režiju ASU-a. Jedan je od partnera u producentskoj kući "Refresh". Član je Evropske filmske akademije. Režirao je nekoliko predstava, TV programa, reklamnih i muzičkih spotova, kratkih igranih i dokumentarnih filmova, kao i dva dugometražna igrana filma "Gori vatra" i "Kod amidže Idriza".

- Dosta radim. Pišem nekoliko stvari, što za sebe, što s kolegama, za njih. Dva moja projekta daleko su poodmakla, jedan se čini da će se ove godine snimiti. Vrijeme je naopako, ali mislim da ćemo uspjeti.

Kod kuće nema nijednu nagradu 

Brojne su nagrade obilježile Žalicinu karijeru. A gdje ih čuva i posveti li ih nekome?

- Kod kuće nemam nijednu. Većina je u "Refreshu" po policama i zidovima, neke nikada nisam ni preuzeo tako da su, vjerovatno, još po tim nekim festivalima. Imam puno poštovanje prema svakoj nagradi koju sam dobio, svaka nešto znači. Ali, ipak, nemam izgrađen odnos prema artefaktima, objektima koji obilježavaju te nagrade. Super je dobiti nagradu, ali to nije nešto za šta se vežem.
 
Borba s kilogramima

Žalica je jednom prilikom rekao da je rođen na dijeti. Udebljao se poslije rata i od tada stalno devera s kilogramima. Ustvari, danas želi izgubiti kilograme zbog potpuno drugačijih razloga nego nekada - zbog zdravlja. Šta danas poduzima po tom pitanju?

- Ovo mi je preteško pitanje. Blokira me potpuno.