Zdravko Čolić: Novi album objavit ću krajem godine

Čola: U Salcburgu sam uživao u druženju s našim ljudima

Zdravko Čolić otvorio je 2012. godinu onako kako on najbolje zna - odličnim koncertima. Tako je proteklog vikenda ova zvijezda u Salcuburgu priredila lijepu muzičku večer, a potom je uslijedilo druženje sa publikom. Iako se u vrijeme između koncerata pokušava držati van dometa javnosti i u okruženju porodice i prijatelja, Čola je rado pristao govoriti za "Dnevni avaz". U ekskluzivnom intrevjuu najavio je nastavak turneje "Kad pogledaš me preko ramena", koju je otvorio u rodnom Sarajevu u julu 2010., te nam je otkrio kako radi na novom albumu i kada će ga objaviti.

Zagrebačka Arena

Pred Vama je još jedna velika muzička priča - koncert u zagebačkoj Areni 8. marta, tačno tri godine prije prethodnog koncerta u najvećoj dvorani Hrvatske.

- Prije tri godine to je, praktično, bio prvi komercijalni koncert u Areni. Sada je menadžerica imala taj termin i tako se to uklopilo. No, ne mora značiti da su to tradicionalni nastupi za Dan žena. Nadam se da će to biti lijep koncert na kojem će svi uživati.

To je nastavak uspješne turnje "Kad pogledaš me preko ramena", koju ste otvorili spektaklom u Sarajevu. Hoćete li uskoro ponovo nastupiti u BiH?

- Da, svirat ćemo ove godne po Bosni te u Hrvatskoj i Makedoniji. Radio bih Bihać, Tuzlu smo dogovorili, a ostalo ćemo vidjeti. Eto, ovo ljeto svirali bismo u Dubrovniku. Svirat ćemo i dalje.

Jesu li u planu nastupi u Sarajevu?

- U Sarajevu ništa nećemo raditi dok ne bude objavljen novi materijal.

Snimate novi album?

- Da, evo, sada je već vrijeme da se radi nešto. Imam nekih melodija, potraga je za dobrim idejama. Dvije godine su protekle kako sam objavio album "Kad pogledaš me preko ramena". Vidjet ćemo hoćemo li novi album moći izgurati do kraja godine. Neću se opterećavati. A i znaš moj stav, album ne treba raditi duže od pola godine. To je zamorno. Nema sada tu nešto... Napravimo pjesme i idemo dalje. Uskoro bih krenuo s tim. Kraj novembra, početak decembra je realno vrijeme da objavim novi album. Dakle, nepune tri godine od objavljivanja ovog albuma objavio bih novi i to bi bilo lijepo.

Lijepa večer

Nakon koncerata rado se družite sa svojom publikom i prijateljima. I u Salcburgu je bilo tako.

- Da, baš je bilo nekih ljudi iz Sarajeva. U Salcburg su došli ljudi iz raznih dijelova Austrije, iz južne Njemačke, neki čak iz Slovenije. Bila je baš lijepa večer. Uživam da se družim s našim svijetom, pogotovo ako su iz Sarajeva.

Koncerti idu, ali se Vi ne umarate, ne razmišljate o povlačenju?

- Nije to ništa specijalno, odrade se jadan-dva koncerta mjesečno. Ali, nije to pretjerano često.

Djeca me stalno pitaju: "Kad ćemo u Sarajevo?"

Kada imate manje obaveza, to znači da se možete više posvetiti i porodici, supruzi i kćerkama Uni i Lari.

- Naravno. Tu sam, poželimo se, s njima odem negdje vikendom. U februaru, možda, dođemo u Sarajevo i na Jahorinu. Una ima nekoliko dana slobodnih od škole pa možda ćemo skoknuti. Kada su djeca bila, toliko im se svidjelo u Sarajevu i stalno me pitaju: "Kada ćemo ponovo u Sarajevo?"

Vaša starija kćerka Una pojavila se nekoliko puta s Vama u javnosti, što je demantiralo tvrdnje da porodicu krijete od javnosti.

- Voli da se slika. Hoće da bude poznata, to sva djeca vole. To su normalne stvari.

Još više poštujemo ljude koji žive u Sarajevu i koji su prošli sav taj belaj

U sučeljavanju Milorada Dodika i Čedomira Jovanovića, koje je u srijedu održano u Pres-centru TANJUG-a u Beogradu, predsjednik Republike Srpske poručio je u jednom monentu lideru Liberalno-demokratske partije Srbije: "Kada je sjajno (u Sarajevu, op. a.), pitajte Gorana Bregovića ili Zdravka Čolića zašto se ne vrate ako je tamo dobro."

Čola nije gledao ovaj TV duel, ali nas je u neformalnom razgovoru podsjetio na ono o čemu je do sada više puta govorio, da je iz Sarajeva otišao 1. aprila 1984. godine kako bi Brega i on u Domžalama pravili firmu.

- Poslije toga sam četiri godine živio u Zagrebu, malo u Splitu. Onda smo preko Zagreba, praktično, počeli raditi ploču, u Beogradu završili, krenuli tezgariti i zatekao nas je rat. Gledao si da izvučeš ljude iz rata, mamu i tatu... Znači, niko nije ulazio u rat nego su ljudi bježali od rata. E, sad, kasnije, život kako je okrenuo, poslovi... Ali, ti ljudi nikada nisu bježali od toga da su Sarajlije, da pomažu svoj grad i da dolaze.

To je kao kada bih ja sada rekao svom Tihi, Srđanu, Maliku, Mehi mom, koji je na Floridi, da se vrati u Sarajevo. To su neke druge relacije, ja u to ne bih ulazio, jer sam stotionu puta o njima pričao. To je kontekst koji nema veze s našim kontekstom, jer živimo potpuno drugačije i poštujemo još više ljude koji žive u Sarajevu i koji su prošli sav taj belaj i sve te situacije. Najbolje je ne diskutirati o tome.