Politika se hrani proizvodnjom sukoba

U našoj zemlji vrši se planska i organizirana kampanja na razbijanju svih osnova i vidova društvene solidarnosti i svijesti o zajedničkim interesima, pravima i mogućnostima ljudi

Politika je, po definiciji, polje polarizacije interesa i djelovanja. To je polje borbe, a toga u sistemu zaštite onog što je jedinstveni i javno priznati interes ne smije biti.

Sistem zaštite je unutar zakona; on ima odnos samo prema onome što je kao stav, ponašanje i djelovanje izvan zakona. Stoga unutar njega ne smije biti političke borbe. Policija, naprimjer, ne smije biti inficirana politikom.

Stanje haosa

Danas se u nas ne razlikuje dovoljno jasno, ni na zakonskom ni u organizacijskom smislu i nivou, a pogotovo u praksi, ono što je polje općeg zakonskog i ono što je polje direktnog političkog reguliranja. To djeluje veoma loše na rad službi javne i državne sigurnosti i njihovo kvalificirano profesionalno vođenje, o čemu je razmatranje započeto u prvom dijelu ovoga eseja.

Za te službe, zbog njihove izuzetno velike i važne uloge za život modernog demokratskog društva, bitno je da budu demokratski politički vođene. Iza njih trebaju da stoje samo dovoljno čvrste i zakonski utemeljene, jasno definirane i strogo kontrolirane osnove zajedničkog rada, politički kontrolirane samo od nosilaca javne odgovornosti, tj. od vlada i skupština.

To službe i spadaju u njihovu ustavnopravnu i teritorijalnu nadležnost, s ciljem da budu  profesionalno uređene i vođene po jedinstvenim profesionalnim kriterijima i mimo svakog partikularizma i dominacije zasebnih interesa i kriterija u pitanjima prava i obaveza, kako subjekata tako i objekata djelovanja službi sigurnosti.

Ako ne bismo uspjeli stvoriti takvu situaciju u tom važnom sektoru života modernih društava, možemo očekivati mnoge poremećaje u cijelom društvu. Oni će se javljati i povećavati proporcionalno sa slabljenjem opće pozicije, prava i sposobnosti ovih službi da djeluju efikasno i neovisno, dakle, po mehanizmu svojih prava i dužnosti. Time će narastati pojave i elementi koji se ponašaju izvan zakonskih i društveno prihvatljivih standarda, što može imati veoma negativne posljedice po cijelo društvo. U tim situacijama, naime, nastaje haotično društveno i političko stanje.

Tanka biljka 

Treći element općeg integrativnog faktora jednog demokratskog društva je sistem obrazovanja. On je, ustvari, onaj osnovni sistem koji bi trebao osigurati mogućnost emotivne, intelektualne i socijalne integracije članova jednog društva koje život, po svojoj logici, često suprotstavlja jedne drugima. On ih dovodi u situacije koje su bremenite konfliktima, ali koji su neupitno upućeni jedni na druge i čije se suprotnosti upravo kroz sistem obrazovanja, kao cjeline, resolviraju i prevazilaze u logičnom slijedu razvoja društvene svijesti.

To je ona vrsta svijesti koja, u prvome redu, čovjeku nalaže da svoju društvenost usavršava tako da usklađuje najveći dio svojih interesa s interesima drugih i da tako stvara osnovu za razvoj jedne solidarističke, zajednički utemeljene svijesti koja se naziva kultura.

Kultura je u osnovi sistem, za sve ljude jedne zajednice, obvezujućih postupaka i metoda govora, odnošenja i djelovanja. Taj sistem podrazumijeva jednaka prava svih, poštovanje tih prava i nalaženje zajedničkog jezika i stava o svim pitanjima oko kojih nastaju razlike do kojih dolazi zbog posebnih sklonosti i interesa. Stoga je sistem obrazovanja, kao sistem kultivacije kulturnog odnosa i ponašanja, kao sistem u kojem se ta tanka biljka naše komunikacijske sposobnosti i pozitivnih emotivnih stanja njeguje tako da ne ugrožava prostor drugima nego da nalazi nove elemente zajedničkog, najvažniji način kako postoji ljudsko društvo uopće.

Obrazovanje i odgoj su realni temelji društva. Otkad je čovjek počeo da živi izvan svakodnevne neposrednosti i otkad je njegov život posredovan učincima i djelovanjima ogromnog i sve većeg broja ljudi, od kojih mnoge ne zna i nikada neće upoznati, kultivacija misaone i emotivne inteligencije je jedina margina koja nas odvaja od divljaštva. Ona se može postaviti u svakoj od sve učestalijih demonstracija divljačkog u ponašanju ljudi kod nas. Obrazovanje je, stoga, ključ za moderno demokratsko i kulturno društvo. Društvo u kojem obrazovanje ne proizvodi društvenu emotivnu i svjesnu solidarnost nije više ljudsko.

Plansko razbijanje

Četvrti bitni element integrativne funkcije jedne organizacije, bez koje nema savremenog ljudskog društva, jeste njegov sistem zdravstvene i socijalne zaštite. Taj sistem je od presudne važnosti za neke od najznačajnijih aspekata ljudskog života, a posebno u moderno vrijeme. Ono je donijelo sasvim nove pojave u oblasti općih uvjeta ljudskog života, nove vrste patologije i promjenu odnosa prema tim pojavama, odnosno znatne promjene uvjeta djelovanja društvenog sistema prema efektima onog što nazivamo omasovljenje svih funkcija i elemenata u strukturi života modernih društava.

Za današnji naš život karakteristično je da su ljudi, više nego ikada ranije u njihovoj historiji, izloženi od čovjeka stvorenim negativnim elementima. Oni utječu na opće stanje njihovog zdravlja, a da mi još uopće ne znamo ni kakve sve efekte na ljudski rod imaju ta djelovanja.

Kad se tome doda da je ljudi u svijetu sve više, i da je u jednom stoljeću njihov broj povećan za tri puta, a da sistem opće i specifične socijalne i zdravstvene zaštite nije bitnije unaprijeđen i da su još glavne njegove tekovine one koje su postignute još početkom i u prvoj polovini prošlog stoljeća, tada možemo zaključiti da je polje zdravstvene i socijalne zaštite jedno od presudnih za funkcioniranje društva i opće njegovo stanje.

Vjerovatno je to upravo ono polje koje je, osim područja ljudskih prava i sigurnosti uopće, prvenstveno rata i masovnih nasilja, glavno polje na kojem se vrše eksperimenti u provođenju strategije razaranja i destrukcije određenih društava, jer je tu strategija suprotstavljanja interesa najdirektnija.

Zadatak je ovog pokušaja da detaljnijom analizom četiri bitna područja utvrdi koje su snage i kakvim se ciljevima one rukovode, koje aktivno rade na destrukciji osnova naše društvene solidarnosti i povjerenja. Isto tako, mora se odgovoriti na pitanje koje političke i društvene snage ta djelovanja podržavaju i kako to čine.

Opća hipoteza ovog spisa je da se u našoj zemlji vrši planska i organizirana kampanja na razbijanju svih osnova i vidova društvene solidarnosti i svijesti o zajedničkim interesima, pravima i mogućnostima ljudi. Svi aspekti solidarnosti nastoje se, na sve načine, obezvrijediti, a u prvi plan istaknuti elementi sukobljavanja. Tako se suspendiraju njihove mogućnosti i realni učinci. Bitne, sintetizirajuće funkcije i snage u društvu onemogućavaju se u normalnom i efikasnom radu.