Šta nam je pokazao Čedomir Jovanović?

Dodikov glavni adut je tvrdnja da je RS nastala voljom Srpskog naroda

Prateći politički duel između Čedomira Jovanovića i Milorada Dodika, ponovo sam se osjetio iznevjerenim, kao i najveći dio Bosanaca i Hercegovaca, od strane vlastitih predstavnika u političkom životu BiH. Tih nekoliko vječnih političara koji predstavljaju Bosance i Hecegovce za sve ove godine nisu imali hrabrosti i želje da na isti način u direktnom sukobu sa Dodikom ogole sve njegove argumente do same istine, i u javnom sukobu dovedu cijelu ideju RS, koja je nastala na genocidu, do apsurda. Više ovdje nije potrebna međunarodna zajednica, ovdje je potrebna politička hrabrost, da se silom argumenata, javno, konstantno, bez kompromisa brani istina, po bilo koju cjenu.

Da li je ispravan put poltroniziranja i popuštanja koji su izabrali naši predstavnici prije svega Tihić, najbolje pokazuje vrijeme od kraja devedesetih do danas. Ništa, baš ništa se nije postiglo, samo je situacija gora, Dodik javno ne priznaje BiH, ne uvažava Sarajevo,  bahato i siledžijski se odnosi prema svemu što je država BiH. Zato nam je trebao ovaj duel da bi pokazao u istinu kakav je Dodik i što misli. Neko će reći, da smo mi i prije znali da je on takav, ali po onome kako se u kontaktima sa njim ponašaju naši predstavnici, ne bi se moglo zaključiti. Nije to sukob koji je na osobnoj razini vodio Haris Silajdžić sa njim. Ovdje je potreban argumentovan sukob principijelne naravi, širokog fronta. Zar smo toliko navikli da u svemu ovisnimo od humanitarne pomoći, odnosno sadake. Zar samo na tom principu znamo funkcionisati. Velika hvala i Angelini Joly i Čedomiru Jovanoviću i jos ponekom, ali zar mi nemamo snage i nekoga ko će intelektualno braniti Bosnu, u ime svih onih kojima je Bosna na srcu.

Duel s Jovanovićem je dozvolio Dodiku da se intelektualno prezentira u punom dijapazonu svog političkog djelovanja i ljudskog karaktera. Slika je poražavajuća u obadva aspekta. Seoski kabadahija, nekulturan, arogantan i politićki ne obrazovan. Opstaje samo snagom nacionalizma i laži. Kako objasniti da među našim političarima, intelektualcima, filozofima, pravnicima, nema niko da mu odgovori na iznesene tvrdnje. Svaki argument i tvrdnja izrečeni u dialogu, ostavljaju brisan prostor da se opovrgnu i obore. Dodikov glavni adut je tvrdnja da je RS nastala voljom Srpskog naroda, odlukom Skupštine na Palama i ozakonjena 01/09/1992 god., a da je Bosna i Hercegovina  priznata kasnije, odnosno u Aprilu iste god. i ozakonjena Dajtonskim sporazumom. Istina je da BiH postoji od AVNOJA i Mrkonjić Grada 1943. i da je poslije raspada Jugoslavije, potvrdjena Referendumom o ne zavisnosti, na kojem su glasali svi naroda koji žive u BiH, 29 Februara i 1 Marta 1992 god., i to apsolutnom večinom glasova.

Odluke Skupštine sa Pala su protiv Ustavne i ne podliježu verifikaciji ni jednog međunarodnog tijela izuzev političke elite, koja stoji iza učinjenog genocida u BiH. Srebrenica je potvrđeni genocid i nije jedina. Pravnu, Moralnu i ljudsku kvalifikaciju genocida nad Sarajevom, Prijedorom, Banja Lukom (u specifičnom obliku), Goraždem, Fočom i na kraju cijelom BiH nose iste te Paljanske strukture. Dodikova tvrdnja da je u Dajtonski sporazum RS unijela svoju teritoriju, stanovništvo (većinsko Srpsko) i izvrsnu vlast, samo potvrđuje dokaz da je nastala na genocidu.

Takođe, tvrdnja da su  Tuzlanska kapija i Dobrovoljačka ulica dokazi ko je prvi započeo sukobe, govori o ustaljenoj strategiji Paljanskih struktura, da ponavljana laž treba da postane istina. Tačno je da su  prve žrtve pale ispred Skupstine BiH od Karadžićevih snajperista sa hotela Holiday Inn i na Mostu Suade Dilberović. Istina je da su tenkovi JNA kod Vrbanje mosta i kod Skenderije kao i vojna vozila s vojnicima JNA kod zgrade Sindikata pokušale da izvrše zauzimanje Predsjedništva, Pošte, TV kao i presjecanje grada 1. maja 1992. , u čemu nisu uspjele. Dan poslije, izvrseno je oslobađanje zarobljenog Predsjednika suverene države iz ruku vojnih  snaga susjedne države i Armije koja je protiv Ustavno pokušala da izvrši državni udar. Poslije toga su događaji krenuli u smjeru agresije koja će rezultirati genocidom.

Dajtonski sporazum je prisilni akt koji je nametnut da bi se zaustavio rat, i kojim je derogiran Ustav BiH protiv svih međunarodnih prava i koji nikada nije ratifikovan u Skupštini BiH. To je sporazum u koji su ugrađene i legalizovane sve žrtve počinjenog genocida i koji je omogučio RS kao entitetu da opstane, protiv svih pravnih, moralnih i humanih normi. Time je onemogućen potreban historijski dogovor između konstitutivnih naroda koji žive u BiH, a omogučeno je nacionalističkim avanturistima da postanu avangarda naroda.

Ovo je samo dio odgovora na Dodikove tvrdnje iznesene u duelu sa Čedomirom Jovanovićem i koje nemaju nikakvu historijsku, pravnu ni moralnu osnovu da opstanu.

Sada je potrebna više nego ikada, zajednička akcija svih pro Bosanskih snaga da se zaustavi ovaj negativan proces koji je generiran iz Dodikovog političkog štaba, gdje sjede sljedbenici Miloševićeve, Karadžićeve, Krajšnikove i Mladićeve politike i koji sigurno vodi u neželjenom pravcu.

Zar nije vrijeme da se pokrene pravni proces pri UN za povrat derogiranog Ustava BiH pa makar to vodilo do novog dogovora konstitutivnih naroda koji žive u BiH kao i ostalih, i taj dogovor bi trebao da bude u pravcu historijskog riješenja kojim će svi biti zadovoljni.