Hoće li proraditi Lagumdžijina diplomatska metla
On sada mora dati prednost ekspertima, a ne stranačkim "lojalistima". Onima koji su spremni i odgovorni prema javnosti, a ne "pucati u poštara, jer nosi loše vijesti" o njima
Sada, kada je već počela velika seoba, a ponegdje i obična rotacija bh. ambasadora na "nove" diplomatske destinacije širom svijeta, pred novoimenovanim ministrom vanjskih poslova BiH Zlatkom Lagumdžijom ogroman je posao da pospremi onoliko koliko se to može u Alkalajevom bunkeru nepotizma i netransparentnosti.
Idealna prilika
Čast izuzecima, ali među diplomatima koje treba udomiti, mnogo je onih koji su ponegdje, rijetko zasluženo, svikli na diplomatsku inerciju svih proteklih 20 godina.
U Njujorku je u posljednje dvije godine u Vijeću sigurnosti (VS) mali diplomatski kolektiv (svega 10 diplomata) dobio, grupno, prolaznu ocjenu, ali ponajviše od onih koji su više skloni kurtoaziji te prepoznavanju da je Bosna više štitila njihove interese nego vodila računa, recimo, i o pučkom sentimentu u domovini. To je prepoznala i američka ambasadorica u Ujedinjenim narodima Suzan Rajs (Susan Rice), primjećujući da Bosni i Hercegovini nije bilo lako donijeti odluke o Libiji i Palestini te da je Bosna bila najodaniji saveznik Sjedinjenim Američkim Državama po mnogim pitanjima u VS-u.
Ipak, zahvaljujući tome što BiH u Vijeću sigurnosti u protekle dvije godine nije predstavljao nijedan diplomata od formata, iako je ovo bila idealna prilika da se pokaže da BiH ima takve, karijerne kadrove, njeno članstvo u ovom najvažnijem organu UN-a skoro da se ne pamti ni po čemu.
Ostali su, međutim, upamćeni po tome što su zabili glavu u pijesak kada im je nespretno, nestručno, a možda i namjerno, navodno proletjela informacija koja je početkom 2010. odaslana iz uspavanog resora Svena Alkalaja o tome kako je u Bosni više sumnjivih organizacija zbog terorizma nego u Afganistanu. Nikada u Sarajevu i Njujorku nisu razjasnili tu situaciju do kraja kako bi se umirila javnost u BiH i nadomirila eventualna šteta.
Potpuno pomesti
I pored toga što Predsjedništvo BiH nominalno bira ambasadore, nagrađujući već dvije decenije ponajprije partijske vojnike ili notorne političke trgovce i čuvare kabinetskih, ministarskih i ostalih tajni, zbog čega i "Transparency International" našu državu i dalje drži među posljednjima na crnoj listi balkanske korupcije, Lagumdžija bi se morao nametnuti kao selektor vlastitog tima. On sada mora dati prednost ekspertima, a ne stranačkim "lojalistima". Onima koji su spremni i odgovorni prema javnosti, a ne "pucati u poštara, jer nosi loše vijesti" o njima.
Vrijeme je da se potpuno pometu oni koji su se tek provukli kroz Vijeće sigurnosti, čak i bez iznošenja prljavog veša, jer je javnost umorna od medijskih afera. Čisto principijelno, valja ovu najvažniju diplomatsku destinaciju u UN-u vratiti u ruke izraslih profesionalaca, poput Mirze Kušljugića ili Osmana Topčagića, čija imena i svijetle karijere valja uzeti za primjer. Prava je, naime, šteta što njih, kao i neke druge, nismo vidjeli u Vijeću sigurnosti UN-a umjesto oportunista treće klase.
Pacijent koji nije preživio

Incko u VS-u: Dosadašnji bh. diplomatski tim u UN-u nije zaslužio komplimente
Izuzmu li se neki uvaženi američki ili britanski diplomati, koji su na kraju mandata pohvalili izuzetnu kooperativnost svojih privremenih bh. kolega u Vijeću, te i sam visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko), koji je to učinio u svom posljednjem izvještaju na Ist Riveru, skoro da nema nijednog od više od 200 akreditiranih novinara u UN-u koji bi takve komplimente uputio na istu adresu.
Eksperiment sa sastavljanjem bh. diplomatskog tima u UN-u za obavljanje najvažnijeg vanjskopolitičkog posla u 20-godišnjoj historiji bh. državne nezavisnosti, pomalo liči na znani cinizam o operaciji koja je uspjela i "pacijentu koji nije preživio".



Ne slažete se? Ostavite komentar!
Molimo da se prijavite i/ili registrirate kako bi mogli komentirati članak.Prijavi se