Goldstone: Teško mi je vjerovati da Srbija ne može uhapsiti Mladića

Goldston: Potrebno još mnogo toga učiniti

Teško mi je povjerovati da Srbija nije u stanju locirati i uhapsiti najtraženijeg haškog bjegunca Ratka Mladića, izjavio je u ekskluzivnom intervjuu za "Avaz" Ričard Goldston (Richard Goldstone), bivši glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu (ICTY).

- Podržao bih svaki mogući pritisak na Srbiju kako bi se Mladić doveo pred sud - ističe ovaj bivši međunarodni tužilac koji je prije 15 godina podigao prvu optužnicu protiv srebreničkog kasapina i glavnog izvršioca genocida u BiH.

Goldston, južnoafrički pravnik s velikim ugledom u svijetu, kojeg su Ujedinjeni narodi nedavno zadužili da istraži zločine u Gazi, za naš list govori o tome kako doživljava činjenicu da ni nakon decenije i po Mladić nije u Hagu, pozitivno ocjenjuje rad Tribunala u Hagu i ističe njegov značaj u procesu pomirenja na Balkanu.  

Krivični sud

Koliko ste upoznati s trenutnom situacijom u BiH i da li pratite posljednja dešavanja?

- Pokušavam da pratim situaciju u BiH koliko mogu, ali je to jako teško zbog velike udaljenosti. Ne bih mogao ni u kom slučaju sebe smatrati dovoljno stručnim i upućenim da iznesem neko značajno i smisleno mišljenje o trenutnoj situaciji u Vašoj zemlji. Ono što znam i što mogu reći jeste da je stabilan i trajan mir u cijeloj regiji Balkana još nedostižan i neuhvatljiv. Mnogo toga još treba učiniti, i mnogo dobre volje je još neophodno kako bi se takvo nešto postiglo.

Kako cijenite rad aktuelnog glavnog tužioca Tribunala u Hagu Serža Bramerca (Serge Brammertz)? Smatrate li da je Tribunal opravdao svoje postojanje?

- Uvjeren sam da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslavju služio ljudima sa Balkana veoma dobro. Istina o ozbiljnim ratnim zločinima koji su počinjeni je izašla na vidjelo i postala poznata svima u regionu, a posebno žrtvama. To je rezultat rada Haškog tribunala. Glavni tužilac Bramerc i ostali organi i strukture Haškog tužilaštva i suda su vrijedno radili na tome da sve one koji su optuženi pred ovim sudom dovedu pred lice pravde. To je očito svakome objektivnom posmatraču.

Prije skoro sedmicu se navršilo 15 godina od podizanja optužnice protiv ratnog zločinca Ratka Mladića pred Haškim tribunalom. Srbija već godinama ponavlja da njene strukture čine sve da pronađu, uhapse i predaju Mladića. Vjerujete li da Srbija, doista, ne može uhapsiti Mladića, ili je pak riječ o tome da nema političke volje ili odluke za to?

- Jedno od mojih najvećih profesionalnih razočarenja jeste što Mladić nije doveden pred Haški tribunal, a već je 15 godina prošlo od kada sam podnio prvu optužnicu protiv njega. Ne bismo trebali gubiti nadu da će se to dogoditi. Ne znam, niti mogu govoriti o tome da li je Srbija sposobna i da li može to učiniti. Međutim, jako mi je teško vjerovati da sigurnosne službe i snage u Srbiji doista ne znaju gdje je Mladić i da ga nisu u stanju locirati i uhapsiti. Suđenje Mladiću bi, sasvim sigurno, bilo dobro za sve ljude u regionu. To se posebno odnosi na žrtve njegovih zločina.

Svaki pritisak

Kako komentirate dolazak srbijanskog predsjednika Borisa Tadića na obilježavanje 15. godišnjice genocida u Srebrenici? Vidite li u tome iskreni gest ili samo predstavu za međunarodnu zajednicu?

- Onako kako ja vidim taj potez i odluku predsjednika Tadića jeste da je to bio iskreni i stvarni izraz njegovih gledišta na ono što se dešavalo i to je jako važno za region. Ali, moram istaknuti da je neophodno još mnogo toga uraditi.

Da li smatrate da je opravdano od Evropske unije da otvori vrata napretku u evropskim integracijama Srbiji, čemu se do sada jedino protivila Holandija, iako je Mladić još na slobodi?

- Evropljani o tome moraju odlučiti, ali ako mene pitate, ja sam za svaki mogući pritisak na Srbiju kako bi se Mladić doveo pred sud.

Pravda je važna, ali nije dovoljna

Šta biste poručili majkama Srebenice koje su doživjele 15 godina od genocida u kojem su izgubile svoje očeve, muževe, braću i sinove, a najodgovorniji za genocid je još na slobodi?

- Ono što bi im mogao poručiti jeste da istina neće vratiti voljene osobe koje su izgubile, niti će ukloniti rane koje postoje. Ali, istina će im ipak donijeti saznanje o tome šta se stvarno događalo, a to je jako važno za proces liječenja rana i podrške u pokušajima da nastave svoje živote, poslije svega što su prošle. Pravda je važna, ali sama po sebi nije dovoljna. Njihova mogućnost i sposobnost da žive u miru i da znaju da njihova djeca neće iskusiti tako užasne događaje je od krucijalne važnosti.