Vlasnici svijeta moraju čitati “Financial Times”. Oni koji žele njime vladati, svijet trebaju razumjeti i doktrinarno i ne smiju početi dan bez „New York Timesa“. A ko želi oboje - da trguje i gospodari - mora čitati „Wall Street Journal“, protumačio je svojevremeno Noam Čomski (Chomsky), odavno prvi na listi od 100 najpoznatijih svjetskih intelektualaca.
Nama, okupljenoj šačici novinara u sjedištu UN-a, Čomski je ustvrdio i da američki predsjednik i njegovi saradnici mogu saznati „čak 40 posto obavještajnih podataka“ listajući neki od ovih dnevnih glasila.
Veliki i mali
Podrazumijeva se, međutim, da mediji pripadaju neovisnoj mreži privatno, a ne državno finansiranih - s globalnom i neovisnom dopisničkom mrežom, koja svoj posao radi bolje od mnogih diplomata; naročito onih koji se regrutiraju iz hora klimoglavaca - evet-efendija, što opstanak temelje na dodvoravanju političkim šefovima, po čemu je i Bosna postala poznata.
Samo takvim novinarima uspijeva razdvojiti politiku od ekonomije! Jer ekonomija je kao i biologija - prirodna znanost koja ukazuje i na pogubnost političkih dinastija što teže zaustaviti (političku) evoluciju.
Naravno, velike zemlje se čuvaju pogrešne političke spirale, jer bi platile visoku cijenu tapkanja u mjestu. Ali i one nisu imune na takve povijesne incidente. Ipak, kad se male zemlje zaglave u status quo, u njemu mogu potpuno nestati.
Čista je politička glupost, a za neke još i neizlječiva bolest, povjerovati u svoju bogomdanu ulogu u svijetu koja pripada najjačima, najpametnijima, a sve više i najbržima. Nije, dakle, otkrivanje tople vode činjenica da je kriza (promjena klime u kojoj se pozicija ne stiče po prezimenu, već po onome što si i kakav si na tržištu) šansa od koje cijelo društvo može imati koristi.
Pametni znaju, a to je najiskrenija vjera čovječanstva kako smo na koncu, makar idealno, pred zakonom kao i pred Bogom svi isti. Jednaki, bez obzira na korumpirano ili politički manipulirano sudstvo.
Turci i Arapi
Kao zrno dobra u Bosni i njenom okruženju treba sačuvati takmičarski duh - da se prije od drugih postane Švicarska. Ali to ne smije biti samo nada već zbir našeg kolektivnog iskustva. Sada barem znamo ko razmišlja svojom glavom, uvažavajući svijet koji se mijenja. A znamo i ko je umislio da mu je Bosna politička babovina.
Znamo i kako turski ili arapski državnici, neko će reći - tradicionalni bosanski prijatelji, bez obzira na to što su muslimani, čitaju prvo ove američke novine. Kao što ih, očito, čitaju i u Beogradu, s obzirom na naklonost investitora iz Arapskih Emirata. Drugi se još oslanjaju na vlastitu umišljenost, moćne „prijatelje“ i porodičnu literaturu prije interneta. Kakva narcisoidnost!?
Poneko čak maše i zastavom globalnog „islamskog jedinstva“ koje nikad nije ni postojalo (u što se najbolje uvjerio prvi predsjednik BiH Alija Izetbegović). I računa, valjda, na sasvim lokalni politički profit „nekolicine“!? A ne računa se, nažalost, na opći gubitak bosanske većine. Stvari su se uprostile do te mjere!
Reduciranjem vlastite zemlje BiH na turski, ili bilo čiji barjak, i to zbog jedne predsjedničke kampanje u drugoj državi, Bakir Izetbegović je, recimo, sveo navodni „Alijin amanet“ Erdoanu na valutu koja nema svoju konvertibilnost u Evropi. Sve tako hraneći i Dodikovu petrodolarsku rusofiliju i slavljenje ruskog cara usred Banje Luke!? Prizivajući i „srpski inat-krst“ na Zlatište iznad Sarajeva.
No, ima nešto korisno u ovom balkanskom mraku, u kome maske padaju bez ikakve prisile. Jer kako je to zapisao francuski pisac Viktor Igo (Victor Hugo) - „Mrak je natjerao čovjeka da izmisli lampu. A magla ga je primorala da izmisli kompas.“
Da bi se Bosni prosvijetlilo, da građanima sine, da nauče koristiti politički kompas, trebaju im pošteni vladari, koji više poštuju zakon, a manje se kunu.
Gledajući s ove američke verande, ne bi se Bosni, a ni Balkanu trebalo dogoditi ni ono na što je upozorio američki mirotvorac Martin Luter King (Luther): „Mi previše često imamo socijalizam samo za bogate, a robusno slobodno tržište i kapitalizam samo za siromašne.“
