BIH

Koristović, Lović, Alić i Osmančević ne odustaju od 7. februara

195 dana na ulici u borbi protiv antinarodne vlasti

E. Trako

22.8.2014

Kada su, 7. februara, izjavljivali da će protestirati na ulici sve do izbora, niko im nije vjerovao. Čak su ismijavani!

Nisu pokolebani

Drenko Koristović, Fehim Lović, Nezim Alić i Hajrudin Osmančević nisu propustili nijedan dan da makar sat ne provedu ispred zgrade Predsjedništva BiH ukazujući na propuste loše vlasti i poručujući da je vrijeme da dođe bolja.

Nazivani su i huliganima, narkomanima, plaćenicima, bili žrtve policijske torture, protiv njih su podnesene i krivične prijave, ali ništa od toga nije ih pokolebalo da istraju u ukazivanju na korumpiranu, antinarodnu vlast.

Nove masovne proteste najavili su za 25. avgust ispred OHR-a, kada će još jedanput pozvati međunarodnu zajednicu u BiH da, kako kažu, snažnije uđe u obračun s domaćim političarima ogrezlim u korupciju.

Drenko Koristović (58), poznatiji kao Mornar, nije želio otići s ulice ni pod koju cijenu. Kaže da je bilo dana da bez marke dođe ispred Predsjedništva i provede cijeli dan gladan i žedan.

- Sve sam ja to radio i nastavit ću raditi za dobrobit ove omladine. Šta ću ja, moje je prošlo, ali omladina ostaje, ova naša borba i historijski februarski protesti su za njih, za našu djecu. Ako smo mi bili ovce i slušali kleronacionalne vođe, ne mora omladina - govori Koristović.

Bilo je svega

Njegov prijatelj, demonstrant Fehim Lović (60), također, od 7. februara nije propustio ni jedan dan da se ne pojavi ispred Predsjedništva BiH.

- Bilo je svega za ovih pola godine. Možda smo uz malo bolju organizaciju mogli napraviti više, ali mi smo svjesni da smo aktuelnoj vlasti trn u oku. Oni bi dali sve da ne gledaju ove transparente usred grada. Koji god strani diplomata dođe u Sarajevo, vidi nas, to je naš uspjeh - dodaje Lović.

 Alić: Bio sam borac Armije RBiH

Nezim Alić je, kao i većina građana BiH, žrtva političke bahatosti. Naime, bio je vojnik Armije RBiH, ranjen je u ratu, međutim, danas prima invalidninu kao civilna žrtva, a ne kao ranjeni, demobilisani borac.

- Ispade da sam bio podrumaš, da nikad ratište nisam vidio. Išao, pokazivao dokumente, dokaze gdje sam bio i šta sam radio, sve džaba. Zbog toga nisam htio odustati - kaže Alić.